|
Ovo je stvarno iritantno postalo...
Pisem proteklih sat vremena novi post i onda mi ga ne objavi... Trenutno sam tolko iznervirana is ovim prokletim blogom da jednostavno nemam snage sve to ponovno napisti... Mogla bi inace nekoga ubiti... Samo cu dvije stvari ukratko... Imam svoj dugo zeljeni piercing na obrvi. YaaaY! I evo mali mailic koji sam dobila od dragog nedavno: Pozdrav! > Ne znam jeste li čuli, ali ZAMP ( nekakvo udruženje domaćih glazbenih > kuća za zaštitu plagi-autorskih prava) je uspjelo dogovoriti sa > Hrvatskom Gospodarskom Komorom uvođenje nameta na sve zamislive oblike > digitalne memorije, pa će tako u cijenu svih mp3 playera, svih > praznih CD-a, svih USB stick-ova i svega gdje vi možete snimiti ijedan > (i)legalan mp3 biti uključena ta dadžbina, koja će se vjerojatno onda > raspodjeljivati ravnomjerno između Thompsona i Škore. Zasad je naknada > niska, ali će lagano rasti kroz period od dvije godine (znate ono, > kako se kuvaju žabe :) ). Kliknite na ovaj link i dajte svoj potpis > protiv toga: > > Klikni za link > > E, i tko ne forwarda ovo najmanje petorici ljudi, nije ljud! Dakle ja jesam prosljedila petorici a ako sad jos ovo vidi petero ljudi ja vise neg sretna :D! |
|
Znam da me nije bilo dobrih 8 mjeseci... tesko je to za objasniti, u to vrijeme imala sam major crash sistema doma i izgubila sve podatke na svom kompu. Bila sam totalno izivcirana da sam jednostavno odlucila sve ostaviti iza sebe. Nekako sam se danas (nocas) dok sam se prevrtala u krevetu sjetila svog bloga i isla ga jos jedamput izcitati... kako sam citala sve dublje i dublje shvatila sam koliko mi ovo zapravo fali... Tako da sam se odlucila vratiti... Nakon jedno milijun pokusaja sjetila sam se usernamea i passworda i eto me... Sad mi je malo zao kaj nisam imala na svom blogu favourites listu jer sad nemam nikakvih linkova... ali nadam se iskopati ih iz starih komentara... Nadam se da ste jos uvijek svi ovdje.
|
|
sve je pocelo jucer ujutro, kada sam se nervozna i zivcana probudila u 8 sati i skuzila da buraz nije otisao u skolu jer je "zaspao" taj mali nije normalan s njim ak ne pricas 2 minute glava mu klone i zaspi pocinjem si misliti da ima narkolepsiju no to je druga prica.. i ja ga budim skoro sat vremena prije nego je pomolio glavu iz kreveta, na kraju mi je dopizdilo i zalila ga hladnom vodom
 i on konacno krenuo u skolu i sad se ja na brzaka spremila i otisla na predavanje u autoskolu ( koje sam danas prespavala pa se nadam da me nece sprijciti da izadjem na ispit) i tako u zurbi nisam sigla jesti piti nista samo sam na brzaka se spremila i trk  , i tako nakon predavanje ja zurim k dragom da se spemimo za koncert i usred sume sam mi se zamagli pred ocima i onesvjestim se  sljedece caga se sjecam je sebe kako lezim na mokroj zemlji u nekoj sikari... sva sreca da nije prometno inace bi netko pozvao muriju misleci da sam umrla, i kad sam se ustala pogledam na sat i skizim da sam izgubila 30 min nekako dosepam do tramvajske stanice jer sam fakat natukla nogu jako, koljeno me jos uvijek boli, i da sve bude jos gore sestice nije bilo skoro 20 min a meni se totalno vrtilo i imala sam cudan feeling kao da sam izvan svog tijela i da upravljam rukama i nogama kao s lutkom na koncu a oci su mi se nekontrolirano sklapale kao da cu zaspati svakog trenutka, jako cudan osjecaj i tako dodjem ja do decka konacno i srusim se na krevet i zaspim, kad sam se zbudila bilo je 17 h i na brzaka sam se krenula spremati za koncert, na putu smo kupili cugu tako da kad smo dosli tamo bilo 18 h poceli su pustati ljude 10 do 7, ja sam zeksala 4 deci vodke i uslu smo unutra, bili smo u 2 ili trecem redu ne sjecam se vise znam da mi je bilo tolko blizu da sam imala dojam da mogu dave-a zgrabit za jaja ako ispruzim ruku, a ja sam izgledala otprilike ovako   iako nisam bas neki preveliki obozavatelj depeche mode-a, zavoljela sam ih uz decka koji je najveci fan kojeg znam, cak veci i od gothice, lol. sva ta cuga, sav taj feeling koncerta i euforije, preciuos uzivo, rasplakala sam se za vrijeme precious, i nakon toga pala u trans i vrlo malo se sjecam, znam samo da sam stajala tamo jedva disuci i prazno gledala u pozornicu, u jednom trenutku dave se priblizio rubu pozornice i rulja je pocela skakati i pruzati ruke, ja sam nepomicno stajala praznog pogleda, dave me pogledao na trenutak, vjerojatno zbunjen kaj nisam poludila, i pogledao me pogledom kojim kao da je htio reci znam kako ti je, nakon koncerta ja i decko smo zakljucili da je morao biti jako urokan kad je par puta fulao tekst, cijeli kocert bio bi jos puno bolji da nisam 3-4 puta zbog pive morala ici na wc i prolaziti kroz rulju koja nije uspjela uci u prvi dio podija, nekim cudom to su vecinom bili cetnici koji su kasnili na koncert i gurali se na ogradu i protestirali zastitaru kaj ih nece pustiti neki su cak i postali agresivni a srbi ko srbi, uspjela sam se probiti sva 4 puta kroz tu cetnicku barikadu samo zahvaljujuci dragim madjarima kaj su ih gurnuli u stranu svaki put, i za divno cudo svaki put sam se uspjela vratit u drugi red, a kaj se tice osiguranja na koncertu, da sam htjela mogla sam unjeti cijeli arsenal oruzja sa sobom, jer kad sam usla nitko me nije ni pogledao a kamoli prepipao, to vjerojatno objasnjava zasto su svako malo blicale kamere i fotici i svima pokvarili dozivljaj, da se mene pita ja bi sve oduzela prije koncerta, samo bi pljuge i upaljace ostavila, sve ostalo mozes kupiti unutra i nis ti netreba, nakon koncerta samo zabrijali u jabuci kao i obicno gdje je upad bio besplatan s dm kartom. bilo je nekoliko teorija da je official party u bestu i da ce dm poslije tamo svirati, ali meni nije jasno kaj bi dm radio u bestu a jos manje zakaj bi svirao za one seljacine u bestu.  svasta...  |
|
...ali ziva sam, na zalost mozda ali kaj ja znam... eto kao sto mozete vidjeti promjenila sam adresu.. vise je razloga za to ali necu sad o tome, sutra cu napisati duzi post ako stignem posto je sutra depeche mode, uglavnom ne stignem sad jer imam predavanje ujutro i fakat bi vec morala u krevet.
|
|
eto neki dan je prosla godina dana otkad sam otvorila ovaj blog, i tako velim ja vrijeme je za neke promjene, i tako cu narednih dana puno mjenjati, a vjerojatno malo manje pisati, no eto neke promjene su vec pocele, a to je ova slikica u nazivu bloga koju je napravilja ljubav moja :))
|
|
oprostite mi svi ali moram se ispucati.... bas sam odrijemala malo posle posla i budim se ja i palim tv, kad ono vidim sanju i kuzim ja da pricaju o onim pucnjavama u narodnjackim klubovima... ostao mi je trn u oku od nase malogradjanstine... sjecam se ja sjecam da kad je manson radio koncert u puli kak su svi pljuvali da su njegovi stihovi krivi za svakakva nasillja i sotonisticke obrede i kaj ja znam, i da su slicni epiteti pratili individualce kroz povijest glazbe a sad odjedamput kad se radi o narodnjacima svi su skocili u obranu i samo spominju nisu krivi narodnjaci krivi su pojedinci... je sad su krivi pojedinci ali kad je manson u pitanju onda je on kriv i to je masovna pojava, onda nisu krivi pojedinci nego cijeli puk koji slusa mansona, pa zivjela hrvatska i svi veliki i pravedni hrvati...
|
|
danas sam prvi put vidjela kako funkcioniraju opcine kod nas, jel eto doslo je vrijeme za predavanje papira... i mogu vam reci da je to rasulo, svi se nekuda guraju, zele stati sto blize uredu pred kojim cekaju i onda umjesto ranog reda u kojem stoje ljudi jedan po jedan ljudi stoje u skupinama, bez ikakvog reda i poretka, samo dodjes i stanes di te volja, i to po mogucnosti pokusas sto vise zakrciti ionako uske hodnike, mislim kaj je tim ljudima, djeca u vrticu znaju stati jedan iz drugoga i cekati u redu, no ovo je grozno, dodjete do vrata na kojim pise, recimo slovo "t" i zelite stati u red, ali reda nema, ljudi su polukruzno nagurani na vrata i onemogucuju bilokome ulaz ili izlaz iz istih, ako nekim slucajem i uspijes doci na red i uci u ured to ne znaci da si izvukao zivu glavu, treba jos izaci citaj probiti se kroz tu skupinu gladnih hijena bez da vas rastrgaju, kada ste se uspjeli probiti kroz njih jos nije sve gotovo, treba se probiti kroz labirint uskih hodnika punih takvih skupinaca koje su spremne odgristi vam glavu, i pune ljudi koji trce da bi postali dio jedne takve skupine i velike su sanse da vas covjek u dugom kaputu s velikom plasticnom aktovkom pregazi ili barem dobrano udari svojom aktovkom, prestrasno... idem lijeciti masnice i odspavati jos malo jer za samo 5 sati pocinje novi radni dan..
|
|
evo ima vise novosti kod mene vec par dana ali nije mi se dalo pisati bas jer sam bila u komi zadnjih par dana zbog zuba... sve mi je naoteklo i upalilo se sad sam pod antibioticima vec 2 dana pa je malo bolje, nadam se da ce uskoro proci... a dragi mi je bio i vise nego super s obzirom da sam skoro cijeli vikend prespavala, no dobro ja obicno spavam od antibiotika... a kad se jos doda tableta protiv bolova... fijuuu...
no uglavnom novosti su sljedece, stara mi je rekla da idemo u pariz na ljeto, i ja sam zicala dal mogu povesti decka sa sobom, i naravno nakon sat-2 pregovaranja dosle smo do sljedeceg zakljucka, dakle on moze ici ako mu nas dvoje platimo put i smjestaj, a ona ce nam platiti muzeje, disneyland i hranu uz uvijet da radim nacrno do ljeta tako da uspara mjesecno tisucu kuna poreza i tisuscu kuna olaksica, a posto meni tih 4-5 mjeseci staza nis ne znace ugovor je sklopljen... uglavnom karte vec imamo, jer se karte dobe uz 70 posto popusta ako se kupe 4 mjeseca u naprijed, cak nam je i hotel rezerviran (ja i dragi imamo svoju sobu) a sve ostalo stignemo rijesiti... uglavnom vrlo se veselim parizu jer obozavam putovati sto je moja druga strast nakon povijesti, tako da se vrlo velselim mona lisi :)) zelim jos reci da mi je drago da je stara pristala platit nam muzeje jer ne znam bas bih li bila spremna dati 700 kn da vidim mona lisu ili 1000 kn za disneyland, da vec sad vidim da je pariz vrlo skup grad, ali snaci cemo se nekako. to jos znaci da sam odustala od vozackog za sada, sto mi je bilo u planu, i razmisljam si da kupim digitalni fotic (posto volim slikati) na maturalcu sam ispucala 6 filmova, s tim da vecinu vremena nisam bila svjesna da imam fotic, tako da bih puno usparala kad ne bih trebala razvijati slike... no vidjet cemo... |
|
da dragi moji ovaj post je trebao ici jos jucer ali sam tada lezala vristeci i placuci u krevetu dok me dragi pokusavao utjesiti da to boli samo 5-6 sati i onda prestane, wtf ali mene je tek pocelo boliti i kraj se nije nazirao, popila ja tableta milijun ali bez pomoci, vec mi se od tableta pocelo vrtiti u glavi a i u zeluicu jer nisam nis jela jel nisam mogla, i onda sam nekako zaspala, kada i kako nemam pojima evo malo prije se probudih i bol se smanjila ali mi je jos uvijek sve naoteceno i pulsira
evo kako je sve pocelo: imala sam zub koji mi je pukel prije skoro 2 godine i imala sam jednu sjebanu zubarku koja mi jesve raskopala i tak ostavila rekavsi mi da si kanale svaki dan ocistm s cackalicom i to je to, no kako je to vrlo nerealno tako mi se zub upalio i vise ga nitko nije htio vaditi, i tako sam ja konacno nasla zubara koji bi ga izvadio, i jucer mi ga je izvadio, zapravo vadio ga je vise od sat vremena, no dao mi je 2 injekcije pa nisam nista ni osjetila, problem je nastao kada su injekcije popustile, tada sam htjela umrijeti, no uspjela sam nekako zaspati i sada je sve relativno izdrzljivo, no ne bum tak skoro vadila ponovno zub... |
|
samo kaj se ova ne tice dvonoznih zivotinja nego cetveronoznih... naime danas prije nego kaj sam legla spavati javio mi je dragi da izgeda da ce im jedna maca uginuti... tako me je to razalostilo, ali izgleda da joj se nerme pomoci, vise nece niti jesti niti piti i jako je slaba, navodno ima neku gnojnu infekciju, nisam skuzila cega... no tesko mi je to palo jer mi je to jedna od drazim maca, zao mi je kaj nemam ni jednu njenu sliku, skoro sve mace sam slikala samo nju izgleda nisam, no za to izgleda postoji objasnjenje da je maca zapravo jako privrzena njegovoj mami pa ju nisam ni vidjala cesto... sad kad ovo pisem maca je mozda vec i umrla... tako da nemam snage nastaviti... htjela sam jos nesto napisati, ali budem sutra, zelim da ovo bude post za jednu slatku bijelu macu koja nikada nije nista nikome skrivila a mora umrijeti jer u ovom bescutnom svijetu nema mjesta za dobre i nevine...
|
|
nema niceg goreg od nedjelje navecer, a svi oni koji rade ili idu u skolu skuzit ce i zasto... vikend mi je prosao veoma mirno... ovo mi je valjda prvi vikend u 2 godine da se nisam napila, i osjecam se bas dobro, mislim nije da nisam pila ali nisam se napila, u petak sam popila jednu fusion votkicu a u subotu 4 bambusa, sto znaci da sam bila lijepo pripita ali ne pijana, pokusavam smanjiti a i prisiliti dragog da smanji jer smo zadnjih 5-6 mjeseci fakat ko stoka pili svaki petak i subotu po litru i pol vina svaki... tak da mi se zapravo vino vec pomalo i zgadilo...
tako smo ovaj vikend pogledali i jedan zanimljivi filmic, memoirs of a geisha, film je prekrasan, orginalan i pomalo sokantan... mislim traje 2 sata ali fakat se ne kuzi da traje toliko dugo jel je toliko zanimljiv i totalno se ubacis u radnju, za oni koji ne znaju gejse su zapravo skupe kurve, mozda bolje receno fine kurve, ja bi to usporedila s nasim sponzorusama, jedina razlika je kaj se gejse skoluju da budu gejse jos kao curice i kaj su gejse pametne za razliku od sponzorusa, a cilj svake gejse je da nadje svog "don-naa-a" koji ce joj placati zivot i kupovati poklone a ona ce spavati s njim i izlaziti van s njim, tako da za razliku od kurve i sponzoruse gejsa u svom zivotu spava samo s 2 ili 3 covjeka... jako zanimljiv filmic tako da ako se nadjete u prilici pogledati ga... definitivno to ucinite... |
|
ko bi reko da ce me ovih par dana kaj sam radila toliko umoriti i preokrenuti, ljudi jel vi vidite koliko je sati... 10 sati je obicno bi u ovo vrijeme spavala zimski san ali ne... ja sam se pocela buditi svako jutro u 7, i tako sam se danas zbudila u 7, otisla u pekaru po vruce pecivo i cokoladno mlijeko i 3 sata citala blogove i visila na netu... sada planiram jos malo legnuti i probati odspavati jos malo da ipak izdrzim biti malo duze budna danas, jer ipak je subota... sinoc sam zaspala oko 23 h, i to sve zato kaj dragi nije htio zapaliti tv neg je on morao sjediti za kompom i citati nekakve dosadne siteove... uz to bi uspjela zaspati i da sam spavala 24 h u komadu a kamoli da sam umorna kao sto sam bila...
koliko god mi je naporno raditi, i to kaj samo morala totalno promjeniti svoj ritam zivota, drago mi je, jer je jako lijep osjecaj imati svoj novac u dzepu, i ne morati se brinuti koliko ces love uspjeti nazicati od stare i hoces li imati dosta za pljuge i izlazak... sada tocno znam koliko novaca imam i koliko smijem potrositi... ali ono sto je najljepse od svega, je to kaj mogu planirati i reci aha treba mi 4 mj da si usparam za vozacki, i aha treba mi jos 4 mjeseca da si kupim novi komp konacno... i uz sve to mogu planirati da si recimo mogu bez bada kupiti nove hlace ili pc igricu, da uopce ne moram razmisljati hocu li imati dosta para, ili kako cu si kupiti pljuge sutra... prekrasan je to feeling, i mogu vam svima reci da mi skola uopce ne fali... a kaj se tice investiranja u odjecu.... od prve place odlucila sam si kupiti jedan prekrasan korzet jer jednostavno obozavam korzete... evo i slike:  zasada je ovo bez veze korzet vise kao donje rublje, ali meni se svidja :) a kada otkrijem di u hrvatskoj ima za kupiti pravih ode sljedeca placa :) ako treba bum si i narucila iz vana...da kad sam malo prije spomenula skolu, prenosim jos jednu novost koju mi je zapravo buraz rekel, naime rekel mi je da mu je moja sada bivsa raska rekla da zeli razgovarati sa mnom pod hitno, ali mislim da necu otici u skolu, po mom misljenju najbolje je proslost ostaviti tamo gdje i je i krenuti u buducnost... i za kraj jos jedan mali info o pokojnom peseku, peseka nismo mogle ni dobiti na ruke da ga pokopamo u njenom dvoristu nego su to ovi na veterinarskom faxu "rijesili" bez da su ikoga pitali za dozvolu i kada ih je moja frendica pitala di moze uzeti tijelo peseka rekli su joj da su oni to vec sredili... grozno, doslo mi je da ih zatucem, no i ona je isto odlucila okrenuti novi list pa zajedno idemo u ponedjeljak ili utorak u sinteraj potraziti njoj novog peseka... ajme kako ovo "novog" grozno zvuci... |
|
uspjela sam se prvi dan na poslu rasplakati.... evo sto se dogodilo... predkraj radnog vremena upala nam je u ured jedna starica, po mojoj procjeni izmedju 70 i 80 god, zena jedva hoda, umjesto stake koristi prastari kisobran (valjda ni stake zdravstveno ne pokriva), zapravo nisam sigurna da zena uopce moze stajati, i uglavnom ona je usla sa sljedecom pricom: veli da trazi posao, i da bi radila bilo sto, od pranja i ciscenja, do cuvanja djece pa bi i kuhala peglala kaj god treba, i ako nama ne treba da ako znamo da nekom treba da bi bila vrlo zahvalna, da ona shvaca da nece uspjeti naci posao jer je toliko mladih bez posla ali da mora probati jer ako ne nadje posao muz ce joj umrijeti, jer zive u nekakvom domu ili prihvatilistu nisam je bas skuzila ( zena je zagorka, pa sam ju malo teze kuzila, sto je zapravo zalosno jer sam purgerka ali izgleda da je to izumrjelo s generacijama) i da joj je muz tesko bolestan i da nemaju za ljekove i hranu koja bi njemu odgovarala jer zdravstveno ne pokriva lijekove a hrana koju kuhaju u tom prihvatilistu mu ne odgovara jer su mu morali odstraniti bubreg pa mora jesti svjezu hranu a ne iz konzerve"
ova prica me je jako dirnula, i ja sam zeni rekla da joj nemogu pomoci oko posla ali da joj mogu dati nesto novaca da joj muz barem danas ima kaj za jesti, na to se zena rasplakala i rekla da ona ne prosi i da nije tako trebalo zvucati i da joj je zao ako je tako zvucalo da ona svoj novac zeli posteno zaraditi a ne primati milostinju, nakon kraceg natezanja oko toga hoce li uzeti novac ili ne uspjela sam ju nagovoriti da uzme, dala sam joj sve sto sam imala kod sebe, nekih 25 kn jos joj je jedna zena iz ureda dala 50 kn i na to se zena opet rasplakala i molila da joj dopustimo da nekako odradi te novce koje je dobila pa makar da opere prozore i pocisti ured, nakon kaj smo je uvjerili da to nije potrebno zena je otisla... ono kaj me najvise dirnulo u ovoj prici je to, da oni u saboru non stop donose nove zakone i rezu zdravstvo, i svaki danom lijecenje je sve skuplje i skuplje, a vec i sad starci umiru jer nemju za lijekove, bitno da oni svi voze mercedese i bmw-e i imaju 3-4 kuce a ljudi umiru gladni i bez ljekova, prema ovome sto oni rade hitler je bio human poslavsi zidove u plinske komore... ovo je prestrasno... ja znam da time sto sam zeni dala novce nisam rijesila problem ni priblizno ali isto tako se nadam da ce joj svaki dan netko drugi dati novce i da njen muz nece umrijeti.... ja se pitam koliko bi zena ucinilo tako nesto za svoga muza, mnoge bi ga ostavile, druge bi kukale a samo rijetke bi probale naci posel iako znaju da nisu dovoljno zdrave da rade... ja se nadam da ce netko od ovih ljudi koji imaju novci smilovati se jadnoj zeni pa je zaposliti pa makar samo da sjedi, da ona nema feeling da uzima milostinju a da ta osoba ucini dobro djelo... ali opet to je razlog zakaj ja nikad necu biti bogata, ja da imam 2000 kn viska ja ih ne bi stavila svaki mjesec u banku ili ulagala u dionice ili kaj ja znam... ja bi pomogla ovoj baki... P.S. pesek je uginuo... tak da sam danas vrlo tuzna i razocarana svijetom... |
|
vec duze vrijeme razmisljam o svom zivotu i uvijek dolazim samo do jednoga, a to je da se nesto mora promjeniti, previse problema imam i ako ih ne pocnem rjesavati samo ce se jos nakupljati... i tako sam neki prekjucer u chatu s mojom dragom Gothicom shvatila da se nesto mora drasticno promjeniti, jer su moji problemi poceli unistavati moju vezu s meni dragim osobama. razmisljala sam cijelu noc i zakljucila sam da je moj najveci problem skola, zato kaj nemam nikakvih radnih navika, ni vrijednosti, ni osjecaja potrebe zavrsiti skolu, i ja sam se odlucila ispisati, i to sam i napravila, i jako se dobro osjecam, nisam se ispisala za uvijek, samo za godinu ili dve, zaposlit cu se i na taj nacin se namjeravam nauciti radnim navikama, da kad nesto moram napraviti da to i napravim, a ne da ostajem doma u krevetu svaki put kad mi se to sprdne... a placa ce biti samo poticaj da se svakog jutra dizem i idem na posel, i tako se nadam steci naviku odlazenja na posel tj. skolu, i onda se planiram jednog dana vratiti u skolu, i mislim da cu tada nakon sto iskusim radnicki zivot, kakav bi mi bio da nikad ne zavrsim skolu, mislim da cu tada imati vise zelje i volje za uciti a nadam se da ce tu biti i navika...
zapravo ovo bi bio jedan prekrasan dan za mene da se nije dogodilo nekaj bad, frendica mi javila da je njenu malu crnu ovcicu (hrvatskog ovcara) netko izgrizel i da ce umrijeti ako hitno ne primi tranfuziju od drugog peseka, ja sam se odmah javila ali moj je pesek premali da bude donor jer ima samo 15 kg treba imati najmanje 20 kg da donira krv, tako da trazimo donora pod hitno, ako netko ima peseka u zagrebu preko 20 kg i bio bi voljan donirati krv maloj jednom slatkom peseku molila bih ga da se javi... innace krvna grupa mu je 1.1, tako da bi mu odgovarala krv krvne grupe 1.1 ili 4... |
|
eto blagdani se opasno priblizavaju pa je vrijeme da i ja kao pravi katolik :)) kupim nesto pokloncica... sveukupno sam spiskala oko 500 kn... fala bogu pa mi ih je stara poklonila i necu ih morati odcrnciti preko praznika... i tako smo ja i frendica provele cijeli dan u gradu kupujuci... krenule smo s istom mislju, tom da kupimo poklone dragim osobama no na kraju je ona sebi kupila hlace i zbusila nos, moram priznati da nakon kaj sam nju vidla kak si nos busi dosla sam i ja u napast... ali upjela sam se suzdrzati... to ne znaci da se necu vratiti i zbusiti nos... uhhh kak dolazim u napast... a uskoro bih trebala s drugom frendicom ici da se ona tetovira... ko bu me tad drzal da ne dodjem u napast... tesko je to... kad bi ja to sve najradje... ali odlucila sam s tetovazom malo pricekati... ak bu mi se tetoviralo i s 22, tetovirat cu se... tak sam odlucila... ne pitajte zasto...
u shopingu smo najvise vremena potrosile birajuci autice za mog malog necaka... na kraju smo kupile da... dugo smo razmisljale da mu kupimo veliki bager... onaj skoro metar dugacak... al onda mi je palo na pamet da bebac ima tek godinu dana pa sam odlucila da ce za sljedeci bozic dobiti veeeejiki bager... staroj sam kupila knjigu "djevojka s bisernom nausnicom" zato kaj ona jedino cita i cita... i nis drugo... kad sam joj poklonila nausnice zavrsile su na dnu ormara, isto kao i parfem... tako da se nadam da ovo nece... zanimljivo je da se ona uvijek zali kak je tesko kupiti nesto njenoj mami a mojoj baki jer kaj god joj kupis zavrsi na dnu ormara... pitam se dal ona kuzi da je i ona takva... zapravo sam joj mislila kupiti torbu ali u gradu su sve preskupe... preko 250 kn... a to mi se cini malo prevec... s tim da napomenem da je to cijena za obicnu najlonsku torbu... al to je druga prica o pohlepi nasih trgovaca, zar ti ljudi ne kuze da su im cijene nize da bi vise zaradili jer bi vise prodali, no dobro kako sam vec rekla to je druga prica...dragom cu kupiti tele 2 start paket, zato kaj on uvijek govori da voli korisne poklone... eto to bi bilo sve od mene za sad... |
|
neki pricaju da su ga vidjeli, drugi tvrde da tako nesto ne postoji, treci tvrde da postoji ali je jako rijetko, i samo odabrani docekaju... drugi oni manje sretni se smrzu na smrt cekajuci da ga vide...
tako sam se i ja danas odlucila uvjeriti svojim ocima postoji li tako sto... i stala sam na svetiste zagrebackom elektrinom tramvaju kao i mnostvo drugih vjernika i cekala, i cekala, noc je polako bivala sve tamnija i hladnija... magla se polako spustala sve gusca, svijetla ulicne rasvjete razljevala su se u duginim bojama kroz maglu, auti su prolazili u nizovima, a nervosni vozaci trubili i psovali si u bradu, a svetiste je postajalo sve tjesnije i krcatije... vjernici su stajali sirom otvorenih ociju iscekujuci da ga i oni koncano vise... da se i njima ukaze, to plavo bijelo bozanstvo, da i njim povede na voznju njihova zivota.. ljudi je bilo sve vise i vise, neki su se molili, neki su plakali, neki iscekivali... a ja sam nakon sat vremena smrzavanja, u hramu podignutom zetu zakljucila da je sve to jedna velika laz i zabluda, i da u zagrebu ne postoji tramvaj, ljudi shvatite, u zagrebu nema tramvaja.... koliko god ga vi cekala on nece doci, jer ga nema... medjugore ima svoju djevicu a mi imamo svoj tramvaj... neki vjeruju, neki ne, neki tvrde da su ga vidjeli neki ga uzulud cekaju... u koju god skupinu spadate mit ce zivjeti dok zivimo i mi.. |
|
nisam dugo pisala... nisam dgo komentirala... i ispricavam se svima koje tako rado citam... to sto nisam komentirala ne znaci da nisam citala.. jednostavno nisam imala kaj za reci, jer sam totalno u nekoj stvari... kolko god se ja pesimista trudim biti optimista i govorim si gore ne moze... jer najgore kaj moze vec je... toliko me to masu puta iznenadi i bude jos gore... toliko sam na dnu da dblje nisam bila jos od onog dogadjaja od prije par godina koji vise ni ne zelim spominjati... sve mi se lijepo poklopilo i na kraju mene poklopilo i zaklopilo... evo da pocnem kaj mi se dogadjalo od zadnjeg posta... hmmm od kud da pocnem...
evo da pocnemo sa skolom... ocijene su mi opet u totalnoj komi, masa neopravdanih i opravdanih... makar sam cvrsto obecala da cu se skuirati ove godine, no eto to mi nije pos za rukom... kako bi moja baka rekla, vuk dlaku mjenja ali cud nikada, i tako necu ici ove godine na maturlac... no mozda je i bolje tako... ionako bi svima sve pokvarila svojom vjecno depresijom... kaj se ljubavne veze tice s mojim dragim... o da prosle su 2 godine, ono za par dana ce bit, i tako pomalo prestaje on djecja zaljubljenost i zaludjenost i sve ce ili preci u ljubav ili ce puknuti... s moje strane znam da nece puknuti, jer ja sam po prvi put u zivotu sigurna da nekoga volim, moja ljubav je bila stavljena na kusnju prije jedno tjedan dva... i prosla sam ju... ne bih sad o tome nemilom dogadjaju, ali mogu reci da sam po prvi put u zivotu za nekoga bila uistinu preplasena i zabrinuta... iako je doslo do malog zahladjenja, danas smo popricali i shvatili da je problem zapravo u nama, u nasim samotnjackim navikama u kojim kad dodje do osobnih problem povacimo se u sebe umjesto da podjelimo i budemo podrska jedan drugome... tako da se nadamo to rijestit... a kaj se obiteljskog zivota tice posvadih se sa starom i ona je naravno stala na burazovu stranu i rekla meni da imam do petka da iselim iz stana, ah sto antidepresivi ucine zeni koja je bila normalna... i tako sam ja u trenutku ocaja nazvala neutralnu stranu, svog oca, i zamolila ga da to rijesi... i sad cekam da vidim hoce li se sjetiti ili ce me opet iznevjeriti... a dotle tugu i bol uvijek mogu utapati u vinu i krvi... eto tolko od mene... |
|
mozda se neki sjecaju mog posta od pocetka ovog mjeseca di sam napisala da mi se ne da ici traziti jakna u grad pa da sam ju narucila iz neckermanna... i uglavnom prosla skoro 3 tjedna jakne nema... i zovem ja danas neckermann da pitam sto je s tim ( jer jednom sam imala slucaj da sam nesto mjenjala jer je bilo premalo pa su mi umjesto broja veceg poslali lovu natrag jer kao nisam poslala zahtjev za zamjenu u 2 primjerka neg sam u jednom...) i tak meni zena veli da su poslali jaknu na tu i tu adresu ali im se vratilo kao kriva adresa, na sto ja njoj velim da su mi izostavili pola adrese i da nije cudno kaj se vratilo, i pitam ja nju jel ja mogu doci po tu jaknu ili jel je mogu poslati city expressom jel mi je fakat hitno... na sto meni zena veli da vjerojatno nije bilo moguce procitati tocnu adresu i da su MOJU jaknu prodali vec nekom drugom, i da cu novu morati cekati 3 tjedna... mislim ono kako je to moguce da nije ta osoba mogla iscitati adresu ( ako zna citati) jer je narudjba predana internetom, dakle pisana je na kompjutoru i ne radi se o ruznom rukopisu...ili necem takvom... i mislim otkud zeni obraza da mi veli da cu cekati 3 tjedna drugu ako je njihova greska... no izgleda da narudjbe obradjuje polupismena plava fufa koja je posel dobila preko veze... moja pouka je vise nikada ne kupovati nesto od njih... a kao drugo bacam se trazenje nacina kako da ih tuzim, jer su stvarno bezobrazni... ako ima netko kakav prijedlog neka slobodno kaze...
prije nego umrem od hladnoce bez jakne... |
|
danas mi se dogodilo nesto vrlo nesvakidasnje... budim se ja poslije popodnevnog drijemuckanja kad mene moja draga majka doziva panicno iz kupaonice... i ja trk, ko zna kaj se dogodilo, nije vise tak pogretna i ima problema s kostima, reko da nije nekaj slomila tusirajuci se... e sad ulazim ja u kupaonu a eto nje stoji u kupaoni i panicno prekopava po mom toaletnom ormaricu, ja ju pitam kaj je bilo a ona meni sva u suzama iznervirana " danas su me na poslu nasminkali za snimanje a ja sad to ne znam skinuti, a ak ne skinem ujutro bum ko buhtla bila"
i tako sam ja strpljivo lijepo njoj objasnjavala kako skinuti sminku, oprati lice i sl. a ona svako malo pita a zakaj baby ulje, a zakaj gel za ciscenje, a zakaj tonic, a zakaj krema. zamislite si tu scenu kako ja stojim i svoju majku od 50 god ucim skidati sminku, umjesto da ona mene to uci... no ona se nikad nije sminkala, niti je mene ikad naucila sminkati, tak da se ja i dan danas sminkam samo kad idem van, i to vrlo nespretno, al dobro nema veze, jel kako meni moj dragi veli "ti si meni prekrasna i bez sminke, a kad se jednom u mjesec dana nasminkas si jos ljepsa" i tako nakon pol sata hrvanja u kupaoni ( koje sam ja iskoristila za cijeli kozmeticki tretman, jer se ona totalno zapustava, cak sam joj uspjelo pocupati njene markantne obrve :) ) i njenog stalnog jaukanja, jao pece, jao grubo je ( a koristila sam sve sensitive jer i za sebe to koristim) ona mene pita a kaj ako bum sutra ujutro ko bufla, i tako sam ja njoj ostavila naocale s onim hladnim gelom u frizideru za ujutro, i napisala upute kak bu si sutra skinula sminku nakon poslovne vecere... |
| < | siječanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
